Onemogućena nam je ljudska blizina, dodir, zagrljaj i druženja, stoga se sve više udaljujemo od ljudi i osjećamo usamljeni i izgubljeni. Svakodnevni odlasci u vanjski svijet traže od nas disciplinu, distanciranje i razmak od dva metra od čovjeka koga znamo ili ne znamo. 

Osjećaj nemoći da upravljamo svojim životom, žrtvovanje vlastite slobode da bi bili sigurni i ostali zdravi postaje nepodnošljivo, a ujedno nesvjesno prolazimo kroz društveni i individualni kaos. Ulazak preko noći u virtualni svijet u kojeg smo gurnuti kroz prisilno digitalno doba za starije osobe je dodatno otežalo njihovo ukupno funkcioniranje. 

Mladi su se bolje snašli i za njih je to ok. Oni ionako nisu naučili živjeti tradicionalno kroz komunikaciju i interakciju, ali posljedice za njih mogu biti emocionalno i socijalno usamljivanje. Sve će to ostaviti tragove i ožiljke u našim životima, a koliko, ovisi o nama samima. 

Stoga je potrebno da se okrenemo u ova teška vremena sebi, ali i drugima. 

Misliti na sebe znači prepoznati svoje potrebe i želje, istima udovoljiti i osjetiti sreću

Vjerovati da nas ovo neće robotizirati i da ćemo se kada sve to prođe vratiti starom načinu života. 

Kako kaže stara izreka tko voli sebe voli i druge, stoga vas potičem da u ova složena vremena i dolazećih blagdana ne zaboravite ljudsku toplinu i brigu za sebe i druge. 

Odrasla sam u zagrebačkom kvartu koji je pogodila poplava te smo morali preseliti u zagrebačko predgrađe, blatnih puteva i drvenih baraka dok se voda ne povuče iz naših domova. Okružena vršnjacima sličnih sudbina, životnim siromaštvom, ali bogatstvom postojanja u okruženju punom smijeha i dječje radosti, nismo primjećivali da se ipak razlikujemo. 

Neki su se izvukli a neki ostali cijeli život u siromaštvu ne zato što nisu znali i nisu htjeli već nisu mogli ma što god to značilo. Svojoj sam prijateljici iz djetinjstva neki dan kao i svih tih godina kupovala namirnice za život. 

Bila je nedjelja i uzimala sam jeftinije artikle kako bi joj što više toga kupila. Primijetila sam da se na trenutak osjećam nelagodno, uvjerenja da ljudi prepoznajemo socijalni status. 

Bio je to samo trenutak ljudske slabosti i osjećaja srama ali brzog osvještenja tko sam, koje su moje vrijednosti i što činim u tom trenutku. 

Nikada ne smijemo zaboraviti ono najvrjednije u nama

​Nikada ne smijemo zaboraviti ono najvrjednije u nama, da smo osjećajni, brižni, humani i dobri ljudi. Uvijek možemo unaprijediti neku osobinu, pa biti zahvalniji, dobronamjerni i odgovorniji. 

Pronađite načine održavanja komunikacije s dragim osobama, dijelite misli, osjećaje, dobro i zlo i budite iskreni prema sebi i drugima. 

Ne dozvolite da izgubite sebe i vjeru u svoje sposobnosti. 

Nitko vam ne može kako kažu uzeti samopoštovanje i samopouzdanje ako vi to ne dozvolite. 

Promjena je proces u kojem mijenjaš i unaprjeđuješ sebe, ali brineš i misliš na druge

Samo dijeleći s drugima smo sretniji i ispunjeni. 

Mislite na sebe i druge ovih dana uz sjaj božićnih kuglica, učinite nešto lijepo za sebe i druge. Ne mora to biti kupljeni dar, već osmijeh, razgovor, pohvala, savjet, podrška, pomoć ma što god to bilo. 

Ne dozvolite da izgubimo ono tradicionalno i ljudsko u sebi, a to je biti dobar sam sa sobom i drugima. 

Tada će i vaše srce sjati poput blještave kuglice na boru.