Što trebamo znati o osjećaju krivnje?

Piše
Podijeli

Krivnja je najdestruktivnija emocija.

Troši našu vitalnu energiju i najčešće je vezana za prošlost.

Ako krivica nije sama sebi svrha (kada krivnja služi da bi dobili uvid o nečemu što smo mogli bolje napraviti i kako bi tu grešku ispravili) krivica nema nikakvog smisla.

Ona postaje mučna emocija koja nas godinama može pratiti. 

Zašto osjećaj krivnje postaje toksičan?

Osjećaj krivnje postaje toksičan kada ga upakiramo uz osjećaje moralnosti, odgovornosti i savjesnosti.

Krivnja se na taj način produbljuje i postaje kronična.

Je li krivnja vezana uz odgovornost?

Neki ljudi uopće nemaju osjećaj krivnje.

Čak taj osjećaj vrlo vješto prebacuju na druge.

Da bi netko imao osjećaj krivnje i da bi se osjećao krivim mora se prije svega osjećati odgovornim.

Čovjek koji je odgovoran mora imati osjećaj visoke moralnosti i savjesnosti uz psihičke strukture koje mu to omogućuju.

I zato moramo znati da samo u takvim slučajevima možemo osjeti krivnju. 

Odakle dolazi krivnja?

Ako pokušavamo saznati otkud dolazi krivnja i zašto je prisutna još uvijek u našem životu, odgovore možemo potražiti u našem djetinjstvu.

Ili se radi o tome da nismo mogli udovoljiti roditeljskim zahtjevima ili je riječ o odgoju koji je krivnju koristio kao metodu odgoja. Pa tako imamo roditelje koji su često izazivanjem osjećaja krivnje kod djece željeli postići neko poželjno ponašanje; poslušnost, odgovornost… Roditelji su radili iz najbolje namjere, potpuno nesvjesni posljedica. (npr. Jer nisi pojeo ručak mama je sada jako tužna ili tatu boli glava jer si ti loš đak…)

Takve osobe kasnije u životu imaju izazove s manipulatorima koji osjete njihovu bojažljivost, ranjivost i pretjerani osjećaj krivice.

Što prvo trebamo napraviti kada osjetimo krivnju?

Kada osjetimo krivnju trebamo se zapitati zbog čega se pojavila.

Bojimo li se da ako ne udovoljimo drugima kako će oni reagirati (možda će se naljuti pa si nećemo moći oprostiti ) ili se plašimo ako svoje potrebe stavimo na prvo mjesto da će druge osobe biti za nešto uskraćene tj. što će misliti o nama (npr. majka koja je otišla na edukaciju na isti dan kada je njeno dijete imalo prvu izložbu).

Odvojite odgovornost i dužnost

Najčešći problem se javlja kada osoba ne zna odvojiti osjećaj odgovornosti od osjećaja dužnosti.

Istina je da ne možemo biti odgovorni za svakoga i cijeli svijet i ne možemo sve ljude oko sebe zaštiti od frustracija.

Važno se zapitati jesmo li mi baš odgovorni za sve što si namećemo?  Ili je odgovornost tuđa, a mi smo je prigrlili (npr. majka koja je preuzela odgovornost za djetetove ocjene Ili partner koji preuzima odgovornost za ženine dugove…)

Zapamtite, osjećaji drugih ljudi nisu naša odgovornost.

Svatko ima pravo imati svoje osjećaje i ponašanja.

Kako nam osjećaj krivnje može služiti?

Osjećaj krivnje može biti svrsishodan samo u slučaju dok sebi ne probudimo savjest.

Bez obzira što smo napravili neku „grešku“ mi nju trebamo prihvatiti i oprostiti si.

Ili pak zamoliti drugu osobu da nam oprosti jer nismo znali bolje.

Sebi je važno oprostiti jer je to jedini način kako možemo oprostiti drugima.

Neugodne osjećaje možemo procesuirati na vrlo jednostavan način.

Više o tome na www.online.mojput.eu/p/tajna-sretnog-braka.

 

 


Karmen Kmetović Prkačin autorica je online programa Tajna sretnog braka na platformi mojPUT. Više o programu saznaj ovdje.

b2ap3_large_Tajna-sretnog-braka---Cover.jpg

Podijeli
Karmen Kmetović Prkačin

Karmen Kmetović Prkačin je psihoterapeutkinja, vlasnica UMUS savjetovališta te autorica knjiga Vodič kroz razvod i Vodič za sretan brak. U braku je više od 14 godina, majka dvoje djece. U svom savjetovalištu često radi s parovima koji žele unaprijediti partnerske odnose.